Erektilna disfunkcija
Erektilna disfunkcija (ED) (ili prema novoj klasifikaciji, DSM-5, erekcijski poremećaj) jest poremećaj kod kojeg muškarac ne može postići ili održati erekciju do završetka seksualne aktivnosti, tijekom šest mjeseci, u većini seksualnih aktivnosti u kojima je sudjelovao.
Učestalost i faktori rizika
Češće je nego što mislite !
Erektilna disfunkcija (ED) je nemogućnost postizanja ili održavanja erekcije adekvatne za seks. 52% muškaraca u dobi od 40-70 godina doživljava neki oblik erektilne disfunkcije u svom životu.
Faktori rizika za erektilnu disfunkciju jesu pretilost, povišen krvni tlak, fizička neaktivnost, dislipidemije, kronični stres. Dakle, faktori rizika potpuno su jednaki faktorima rizika za kardiovaskularne bolesti. U stvari, erektilna disfunkcija često i jest kardiovaskularna bolest, jer nastaje zbog suženja ili začepljenja erekcijskih arterija. Ove su arterije vrlo malog promjera (dvostruko manjega od koronarnih arterija) i zbog toga je važno kod svakog muškarca s erekcijskim poremećajem procijeniti njegov kardiovaskularni rizik, jer ako započnemo odgovarajuće mjere, možemo spriječiti koronarni incident (učestalost kojih je povišena kod muškaraca s erektilnom disfunkcijom).
Uzroci erektilne disfunkcije
Uzroci erektilne disfunkcije su brojni. U prošlosti se obično govorilo o organskoj i psihogenoj erektilnoj disfunkciji, dok danas znamo da se u većini slučajeva radi o kombiniranom učinku tjelesnih promjena i psihičkih čimbenika (koji češće održavaju ED kroničnom, nego što su njezin uzrok).
Od tjelesnih uzroka ED-a svakako treba spomenuti šećernu bolest (koja svojim komplikacijama na krvnim žilama i na živčevlju, posebice autonomnom, može dovesti do vaskularne ili neurogene erekcijske disfunkcije), bolesti i ozljede kralježnične moždine (iznimno je bitno procijeniti visinu oštećenja, jer može imati značenje za savjete koje ćemo pacijentu dati; budući da oni kojima je očuvan donji erekcijski centar mogu imati čvrste erekcije uz odgovarajuću stimulaciju spolovila, dok neće moći imati erekcije na vidne podražaje ili maštanje), endokrinološki poremećaji (npr. hipogonadizam, hiperprolaktinemija). Ne smijemo zaboraviti niti učinak lijekova. Različiti antihipertenzivi, lijekovi s učinkom na endokrini sustav, analgetici, antipsihotici, antidepresivi i mnogi drugi mogu imati negativan učinak na erekciju.
Psihološki čimbenici mogu biti uzročni (npr. depresija i anksiozni poremećaj, posebice panični poremećaj, imaju značajno povećanu učestalost ED-a) ili održavajući (anksioznost oko izvedbe i strah od ponavljanja neuspjeha u održavanju erekcije najvažniji je faktor koji održava ED, čak i kad se organsko stanje popravi). Kulturološki čimbenici mogu imati značenje kod nekih muškaraca (npr. pogrešno očekivanje da muškarac treba imati čvrstu erekciju čim vidi zgodnu ženu, da se intenzitet erekcije tijekom odnosa ne mijenja ili neuzimanje u obzir fizioloških promjena koje se zbivaju sa starenjem, npr. sporije postizanje erekcije, veće značenje fizičke stimulacije) i kod njih je najvažnije dati im ispravne informacije.